Sigurnošćom se more reći, da je za vrime rimske vlasti postojalo na mjestu Frakanave nekakovo naselje. Za to govoru dva rimljanski grobi, bakreni novac, ki su se našli pri gradnji željezničke pruge ljeta 1913. i ostanki rimske ceste.
Od propasti rimske vlasti kroz stoljeća nimamo visti, ke bi nam čagod mogle reći o Frakanavi. Jedna listina ugarsko-hrvatskoga kralja Geze II. iz ljeta 1156. ili 1157. spominja Frakanavu pod imenom „Sarud“ (Šarud). Ovom poveljom kralj poklanja svojim vjernim vitezom , braći Franko, Gotfridu i Albrehtu, med drugimi imanji i gradsko dobro grada Šoprona, Šarud, ko leži negde uz Rebac blizu Lučmana. („ ..... Preterea dedi eis .... terra ville Soproniensis ibi prope positam iuxata Rabazan sursum qua Sarud vocatur ....“)
U jednoj povelji iz ljeta 1262. zove se selo „Francaun.“ Iz ove povelje doznajemo, da je u selu stanovao i njegov gospodar Frank (... villa Francaun i qua Franco residebat ...“), po kom je dostalo i svoje novo ime.
U toku stoljeć se je ime većputa preminjilo i to „Franchnawe“, „Franklou i „Franko.“ „ Franko“ je bilo službeno ime sela do 1908., kada je u toku madjarizacije geografskih imen postalo ime „Repcesarud.“ Ovo ime je ostalo do priključenja Gradišćak Austriji. Od tada je službeno nimško ime „Frankenau“, dokle je hrvatsko „Frakanava“ jur stoljeća staro.
Rod Frankov razgranio se je u tri linije. Jedna grana prozvala se je po selu
„Franko“. U toku mnogih pokoljenj stekli su Franki velika dobra i postali bogati i ugledni plemići. Jedan od njihovoga roda – Nikola Frank – bivše estergomski nadbiškup. Morebit je on dao graditi crikvu u Frakanavi. Oko 1475. ljeta već nima Frankov u muškoj lozi zato su prešla njihova dobra na Krunu.
Kralj Matijaš Korvin darovao je med drugi imanji i Frakanavu banu Ladislavu od Egervary.
Za vrime Jegelovićev dojde Frakanava pod kisečki grad s kim će odsle dugo diliti sudbinu.
1529. lj. dostane Nikola Jurišić grad Kiseg i 13 sel, med njimi i Frakanavu, od kralja Ferdinanda I. za njegove zasluge. Kiseg su držali Jurišići do 1570.
Turski pohod na Beč lj. 1529. je teško pogodio i široke kraje Gradišća, a za vrime opsjedanja Kisega (1532.) trpila je osobito njegova okolica. Ni Frakanava nije ostala poštedjena. U Frakanavi se je spasilo ništo ljudi bigom u bližnje loze.
Po odlasku Turkov bio je cijeli kraj oko Kisega pust, a mnoga sela prez stanovničtva. Kot senjski kapitan, a kasnije kot zapovidnik kraljevske vojske u Hrvatskoj mogao je Nikola Jurišić lako dojti do kolonistov. Vrlo je vjerojatno da je jur u vrimenu njegovoga života ( + 1543.) došlo hrvatskih naseljenikov u Frakanavu, a i isto u druga sela Gradišća.
Pitanje stare domovine u Frakanavu naseljenih Hrvatov još nije razjašnjeno. Morebit su oni došli iz okolice grada Karlovca.
Hrvatski naseljeniki preuzeli su topografska imena („Štuki“, Špici“, „Gmajna“…) i prozvali po preostali Nimci i jedan dio sela „Nimški kraj.“
Kisečki urbar iz lj. 1569. dokazuje da je u selu 39 kmetskih stanov.
Ljeta 1570. spomina se kot gospodar Kisega, a tim i Frakanave, Franz Schönach.
Vrijeda za Franzom Schönachom dojde Kiseg u ruke Ivana Csorone, čija kći se oda za Nadaždija, tako da Kiseg neko vrime ostane u ruka ovoga roda.
Ljeta 1613. kralj Matija II. daruje Kiseg Tomi Szechy-u (Šečiju), čiji potomci ga još držu lj. 1675.. Ništo kasnije Esterhazy-i postanu gospodari Kisega, a Frakanavci njihovi podaniki sve do lj. 1848., do ukinuća kmetstva.
Vali madjarske revolucije lj. 1848. stigli su i Frakanavu i se ovde na osebit način pokazali.
Kad je ban Jelačić potukao 1848. ljeta ugarsku revolucijsku armiju kod Pandrofa i Niuzalja, je poslao jedan dio vlašće vojske najzad u Varaždin u Hrvatsku. Ugarska vlada je zapovidala, da se hrvatski vojaki moraju uloviti. Neki vojniki su se odvojili od svoje jedinice, ka se je vraćala u Hrvatsku. Jedoga dana su došli tri hrvatski vojaki u frakanavski malin i prosili za hranu i za prenoćevanje. Malinarica je protekla u selo da to javi sucu. Kad se je u krčmi za ovo doznalo, krenula je grupa frakanavskih junakov u malin. Ulovili su poplašene vojake i je ubili.
Ubijene „Hrvačane“ su zakopali blizu malina. Ov zločin je diboko potresao sve poštene Frakanavce, a ne manje i Hrvate okolišnih sel, ki su tada prišili Frakanavcem nadime „Tukavci“.
Vrijeda je došla kaštiga za zločinjitelje. Jednoga dana u jeseni 1849. ljeta su carski kirasiri došli u selo i polovili za smrt Jelačićevih vojakov odgovorne junake. Oni su morali skopati golimi rukami mrtve vojake i je prenesti na cimitor.
Tri junake su u Šopronu odsudili na smrt i ustriljili blizu sela Horke. Petimi ili šestimi mladi Frakanavci su dostali do šezdeset batin, a farnik Martin Zeichmann zatvoren je na ljeto dan. Njemu se je predbacivalo, da su ubijeni vojniki kod malina zakopani prez vjerskih obredov.
Početak nove ere, ka je počela ukinućem kmetstva, bio je za Frakanavu nesrićan. Daljnji razvitak je bio povoljan. Frakanava lipo je napredovala i gospodarski i kulturno.
Ov povoljni razvitak prekinuo je Prvi svitski boj, u kom je selo zgubilo 40 svojih sinov, kim je 1923. za suca A. Kröpfla postavljen spomenik.
1921. dojde Gradišće k Austriji. Frakanava se je brzo snašla u novoj situaciji, isto kot i ostala hrvatska sela. Posle početnih teškoć preorijentiranja išlo je na svi polji najper. U nekoli ljeti nestalo je slamnih krovov iz lica sela.
Zaposjedjenje Austrije od strani Hitlera znači konac mirnoga razvitka, a navredi i početak Drugoga svitskoga boja, iz koga se 50 Frakanavcev nije vrnulo.
Na Veliki petak lj. 1945. ulazu u selo ruske čete. Pokidob nije bilo borbe, nije imalo selo osebite škode.
Nekoliko ljet posle boja sredile su se opet prilike, tako da selo nanovo lipo napreduje, ča se očituje , uz drugo, i u pojačanoj gradjevinskoj djelatnosti i rapidnoj mehanizaciji u poljoprivredi. I sama općina je mnogo gradila u dojdući ljeti.
Zemaljska vlada je 1.1. 1971. zaključila da se mala sela složu u veleopćine.
Sela Frakanava, Dolja Pulja, Mučindrof i Pervane su nastala dio veleopćine imenom općina Frakanava-Dolnja Pulja.