Rana crikvena povijest se ne more opisti, jer su se zgubile stare crikvene knjige i njevi duplikati ki su se nalazili u Djuri (Madjarska). Vindar nam kaže povijest, da je bila dolnjopuljanska crikva jedna od najstarjih u cijeloj okolici. Vjerojatno je postojala crikva jur u 12. stoljeću. Od toga vrimena je crikva teško trpila od tri velikih ognjev.
U kanonskoj vizitaciji od ljeta 1647. je crikva posvećena sv. Bartolu i se prvi put imenuje. U toj je zabilježeno, da se nalazu u crikvi 2 oltari, pak da nima tlo ni čekrestiju. Crikveni namještaj postoji od 1 srebrnoga kaleža s 2 pozlaćenimi patenami, 1 srebrnoga križa, mašne prateži i 1 nosećega oltara. Na turmu visu 2 zvoni. Cimitor je zanemaren.
Polag vizitacije od lj. 1674. se obavijesti, da je crikva postala renovirana i sa šendulicami pokrita. Tabernakel se nalazi u crikvenoj stijeni. Koruš postoji iz driva, a prodikalnica od kamena. Zvana toga se nalazi u crikvi pilj preblažene Divice Marije.
Farof je dosta zgodan. U njem su 2 hiže, štala i škadanj pak vrt. Vjerniki sela kao i u filijala Mučindrofu i Pervana su svi Hrvati i katoličani.
Kako nam crikvena kronika kaže postala je crikva lj. 1857. zadnji put renovirana.
Po urbarijalskom reguliranju lj. 1863. dostala je fara ukupno 36 jutar zemlje, i to "Za Cerjem".
Prilikom svadje izmedju fare Dolnje Pulje i filijalkov Mučindrof i Pervane odredio je sudac da se kod buduće gradnje crikve ili farofa djela u proporcu, dok Dolnjopuljanci 6, moraju Mučindrofci 2, a Pervanci samo 1 dan djelati. Polag jdne biškupske odluke nisu bili filijalci dužni se voziti na djelo koli zato, kad se za nje ne obvršavaju u Dolnjoj Pulji božje službe.
U ljetu 1869 zgradio se pod fanikom Robica Šandorom novi farof, ki je koštao 2100 forintov. Od ote svote platio je patron crikve knez Esterhazy 1200 forintov.
Polag inventara crikve od lj. 1869. su ostali dva oltari iz driva. Glavni oltar kinči kip sv. Bartola, a zbokanji oltar kip sv. Familije. Orgulje sa 4 registeri se nalazu u čemernom stanju.
U ljetu 1875 dali su postaviti Pave Zončić i Marija Bilišić pilj sv. Marije, a u ljetu 1882 Ana Bilišić trojstvo pred starom općinskom kovačnicom, ki sada stoji pred općinskim stanom.
Stara sa šendulicami pokrta crikva (oltar je stao na istočnu, a turam na zapadnu stran) bila je jur za selo premala, ter se počela rušiti u ranom proljeću ljeta 1905. Zvoni su se zneli doli i postavili kod škole na driveni zvonik. Božje službe su se u dobi gradnje u školi služile.
Potriban materijal za gradnju doprimili su vozari iz bližnje i dalnje okolice: kamen iz Gornje Pulje, ciglu dijelom od seoske ciglenke, od Lučmana pak iz Višije (Madjarska), a sve potribno gradjevinsko drivo iz Kloštra, iz koga je bio zidarski meštar Jože Karner.
Kod gradnje nove crikve su samovoljno suradjivali, vozarili, Mučindrofci i Pervanci, premda nisu bili dužni. Sve kamenarsko djelo podjelao je Dolnjopuljanac Franjo Šatović, ki je bio on čas zaposlen kod meštra Seltenhofer-a u Šopronu.
Gradnja crikve je dobro napredovala. Polnoćica svečevala se je jur u novo izgradjenoj crikvi. Donle je bio zgotovljen glavni oltar pak prodikalnica.
Nova crikva dobila je u svetišću 2 šarolike prozore i nove orgulje. Posvećenje je obavio na 14. juna 1906. djurski biškup grof Szécseny Mikula uz asistenciju seoskoga farnika Perušić Štefana.
Od stare crikve su nek ostali zvoni, kadionica od lj. 1647. pak štatua sv. Ivana kao i kamene pločnice pod zvonikom.
U ljetu 1925 renovirao se farof.
U bojnom ljetu 1942 otprimili su se 2 najveći zvoni. Veliki zvon preživio je boj i se vratio 1. februara 1946. svetačno na svoje staro mjesto. Sridnji zvon (222 kg težak) se je nabavio 19. aprila 1953. (On je koštao 10 000 š).
1. maja 1926. bilo je po boju prvo bermanje kroz kardinala Piffl-a, bečanskoga nadbiškupa. Bermanikov bilo je prik 500.
Na koncu Drugogag svitskoga boja postali su crikva i farof uškodjeni. Uništene orgulje su se jur lj. 1946 popravile, a farof lj. 1949. U ljetu 1958 postanu orgulje generalno reparirane (K tomu prinosi općina 8000 š).
U ljetu 1968 postavio se novi narodni oltar (polag II. Vatikanskoga koncila). Da bude dosta mjesta za novi oltar, odstranile su se 2 škamlji u svetišću. Isto tako su se odstranili 3 lusteri i se nadomjestili novimi neobičnimi svitilami.
Izvor: CSENAR A., 750 ljet Dolnja Pulja