Gedichte / Pjesme

Naš jezik

Naš jezik, kroz vijeke star,
je mudrosti pun orma;
da ti pamet ta jezik
i prez škole i prez knjig!

Glete, to je ča željim
s jačkami pokazat svim!
Prost živari naš jezik
sam, prez škole i prez knjig,
pak si još zajačit znam,
da me nij pred svitom sram!
Znam mudrosti zreć po njem,
ča va mudri knjiga štem!

Ta jezik biš rad zatrt?!
To je zlo i grih na smrt!
Je kulturi lomit vrat,
je oltare rušit, žgat!

 

Mate Meršić Miloradić


FRAKANAVA

U dolini pod Kisečkimi brigi
teče kroz tihi lug i lužić živi
zagušen star potočić: črna voda,
uza nju je stala skromna zipka moja.

U lugu poju žutorepke, kosi,
po lužiću dičaki bižu bosi
za guskami, ke bučno viču-gaču,
dok dica igrajuć po paši skaču.

Oj Frakanava, rodno moje mjesto!
Prem si nastalo meni vrijeda tijesno,
srce moje priklonjeno je k tebi
davnog ditinstva iskajući slijedi.

 

Dr. Augustin Blazović


Oj jesenske duge noći...

Oj jesenske duge noći...
migala je misčina,
zvijezde sjale u tihoći -
oživila se škurina.

Koraki po selu toplju,
negdo gazi tajnu stazu,
prsti pak po vrati troplju.
Čeka dugo pri prilazu.

Nigdor mu ne dojde otprit,
cijelu uru čeka, čeka,
pri orihu stana potprit,
srce mu kot burna rijeka.

Ide ... stupi v krčmu nutra,
najti vračtvo toj gorkoći,
nešto spit - i čekat zutra ...
oj jesenske duge noći!

 

Anton Leopold